POVRATNIKOVA PRIČA: DVA LEDENJAKA Svite moj, s obzirom da je korizma, did Tuna je već svima ranije obznanio da neće ići u seoski bircuz kroz korizmu. Stoga se dogovorio s bać Matom da se nađu u seoskoj čitaonici. Tamo se nediljom potlje podne okupljaju stari ljudi da uz čaj i igranje domina i karata provedu dio slobodnog vremena. Ovu sam ti priču čitao u nekom starom katoličkom kalendaru, mislim da je poučna kao duhovno štivo u ovom korizmenom vremenu. Svaki od njih je godinama, možda i više desetaka godina u sebi razmišljao, zašto se onaj prvi meni ne približi, zašto bi ja prvi morao pristupiti njemu? Slične misli motale su se po glavi i onom drugom. Obojica su mučile slične teme i problemi. Osim toga poznata je i činjenica da se ledenjaci sami od sebe ne mogu pokrenuti.
Stani - veli bać Mata - vidim ja što ti, did Tuna, želiš reći. Počeo si me pripremati i obrađivati izdaleka da prihvatim tvoje razmišljanje. Želiš reći kako se i ja moram otvoriti, moram pokazati spremnost na dijalog, na popuštanje, želju za suradnjom. Političari bi to stručno rekli da obojica moramo biti spremni na kompromise! I umjesto da priča doživi sretni kraj rasprava je krenula u drugom pravcu. Did Tuna nenamjerno skrenu razgovor i na međunacionalne odnose. Sad nam prijete uvođenjem dvojezičnih natpisa u našem Vukovaru kao da nema većih problema koji muče oba naroda. Provedene ankete pokazuju da 78 posto Hrvata i 86 posto Srba u Vukovaru smatraju da je dvojezičnost u ovom trenutka manje važna od traženja načina da se omoguće nova radna mjesta i za jedne i za druge. Vjerujemo da tako slično razmišljaju i kad je riječ o odvojenim školama, vrtićima, športskim klubovima i slično. I jedni i drugi političari poigravaju se upravo s onima koji su stvorili ovu državu, koju su oni dobili na dar. Nisu se za nju ni borili pa ju i ne vole! Kao odgovor na sve ovo ponuđeno pojaviše se i grafiti s obje strane. Sad govore o nekom novom «modulu» i zajedničkim školama. Na HTV-ovskoj cenzuri pade novinarka Karolina Vidović Krišto samo radi toga što je slikom i riječju, 18. studenog 2012. godine u emisiji «Lice nacije», željela pokazati kako odvojeni dječji vrtići i škole ne vode suživotu, nego getoizaciji! Zašto njezin prilog nije prikazala HTV ostalo je neobjašnjeno! Očito je riječ o jednoumlju i cenzuri neistomišljenika. Prvi modul u školama u kojem se cjelokupna nastava izvodi na materinskom jeziku i pismu manjine očito ne drži vodu. Sad je konačno i političarima došlo u glavu da takav «modul» ne vodi suživotu dvaju naroda. U Europi i kulturnom svijetu prihvaćen je modul u kojem se odvojeno poučava samo materinski jezik, pismo, povijest i kultura, jednom riječju Zavičaj, sve drugo je zajedničko. To se stručno zove dopunska nastava. Njihovi političari nisu za europske standarde nego za neki novi «četvrti modul» u kojem bi se predavalo, kao nekoć, na hrvatsko-srpskom jeziku, a možda i na srpsko-hrvatskom jeziku. Oni to stručno nazivaju uvođenje «NOVE ŠKOLE» i to eksperimentalno baš u Vukovaru. Svite moj, čuda velika, i did Tuna i bać Mata su se počeli slagati. Bit će da je to plod korizmenog obraćenja! Njih se dvojica ne slažu u mnogim stvarima, ali nisu oni tako iskvareni, kao neki, da ne osjećaju potrebu i za obraćenjem. Pa zar niste pročitali u prošloj priči kako se i did Tuna posuo pepelom uz svećenikove riči: «Obrati se i vjeruj Evanđelju!» Sad se i bać Mata počeo posipati pa kaže: «Di smo mi ono stali s našom pričom na početku?» Stali smo tamo, prisjeti se did Tuna, gdje su se dva potoka spojili u jedan i krenuli prema dolini. Istini za volju treba reći, naglasio je did Tuna, njihovi odnosi još uvik nisu se posve odmrzli, ali osjetili su neku novu snagu što su se više približavali dolini. Počeli su shvaćati, da su jedni drugima potrebni i da unatoč svim razlikama trebaju živjeti zajedno. Neki to nazivaju raditi na integraciji! U dolini, gdje je potok bio već snažan, djeca su se igrala puštajući papirnate čamčiće koje je brzi planinski potok nosio dalje. Vidjelo se da su sva djeca vesela i sretna. Valjda će i političari s jedne i druge strane dati svoj doprinos u tom smjeru. Djetinja radost zrcalila se u vodi poput sunčevih zraka. Da su suživot i tolerancija mogući pokazala su dva šolje dobre volje! Srdačno vaši: did Tuna i bać Mata!
Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno: 23.2.2013.g. |