
JESMO LI TO OPET NA VELEPROMETU!?
(Uz uvođenje ćirilice u Vukovar)
Nakon što su po pretpostavki ili bolje rečeno bolesnoj mašti ili pokvarenom podmetanju, držali da je samostan „pun ustaša“ puzeći pod punom opremom ga „zauzeli“, „osvojili“, jedan je, doduše nešto stariji, kaže vukovarac vikao tko je na njih pucao htijući se na svoj način obračunati. Srećom, bio je među mladim vojnicima koji su izgledali preplašeno ali uljudno kada su vidjeli koji smo i kakvi smo jadni i nemoćni, ali dostojanstveni i odlučni. Tako im se ponio i njihov zapovjednik M.M. koji nas je ostavio u samostanu nakon pregleda. Osobno sam vodio vojnike pod uperenim oružjem, jer je mladim vojnicima od onog „vukovarca“ bilo zapovjeđeno da me tako tjeraju….Ipak sutradan je došla vojska sa kamionom i odvezla nas u Velepromet. Bože užasa od naše ulice i grada, Sajmište čitavo, a Velepromet pun žena i djece. Mnogi su tu već proveli jednu noć i bili svjedoci odvođenja, jauka i smrti. Nešto je prave vojske JNA, rezervista muških i ženskih ali i pravih pravcatih četnika. Hangari su puni muškaraca. Iz jednog ih izvode uperenim automatima tako da smo mislili da će ih ovdje pred nama postreljati. Već su bili pretučeni, glavom pognuti i rukama na leđima. U zadnjem redu susjed stariji gospodin Šimunović i naš dragi subrat Tomica Vukas.
Nas novo pridošlu grupu su selektirali odvajajući muškarce od žena i poveli nas pred hangare gdje su pozvali da iziđu Srbi. Začudio sam se da ih je toliko. Bili su to uglavnom stariji ljudi koji su se skrivali da sačuvaju glavu od silnog granatiranja. Bilo im je rečeno da će sposobni „pod oružje i dalje na Osek(Osijek)“. Ostali ili u Srbiju ili u Hrvatsku. Kada je p. gvardijan o. Branimir rekao našu volju da ostanemo u svom samostanu u Vukovaru, padale su optužbe o kojim neću sada. Uz divljaču viku dao nam je do znanja: „Ovdje više nemate ništa - sve je srpsko. Ostat će te u srpskom Vukovaru i učiti ćirilicu!“ Naš je odgovor bio da znamo ćirilicu. Nisu nas ostavili, kako je poznato, u Vukovaru niti poslali u Hrvatsku, nego odvezli u Sremsku Mitrovicu.
Na što bi vas asociralo uvođenje ćirilice u Vukovar da ste bili na našem mjestu!?
Što bi ste mislili i kako se osjećali kada se to želi provesti nakon toliko godina hrvatske vlasti?
Ovih dana je slavlje mirne reintegracije. Bio sam tomu značajnom činu nazočan i jedva izdržao da ne puknem kada je srpska mladost zaigrala „žikino kolo“, a naša mladost na Ovčari. Tek par vinkovčana otpjevali pjesmu o Dunavu.
Vukovarci, bit će da je i to dio žrtve što vas ni mnogi sunarodnjaci neće razumjeti, a kamoli s vama suosjećati. No, vjerujemo u vrijednost žrtve i njezin smisao i neka to bude nadahnuće za snagu, izdržljivost, upornost, ali i mir i radost.
Autor: fra Ante Perković, objavljeno: 15.1.2013.g. |